Rodna fluidnost
Tradicionalno dijelimo ljude na žene i muškarce.
Nekada nismo razlikovali spol i rod. Spol je definirao rodnu ulogu. Ulogu osobe u društvu.
I, zapravo, sve do industrijske revolucije, do nastanka javnih škola, i do drugog svjetskog rata nije bilo velike potrebe da se to mijenja.
Međutim, kako su žene izborile pravo da se školuju, da se zapošljavaju, pravo glasa i političkog djelovanja, tako se i njihova rodna uloga počela mijenjati.
Počele su "prisvajati" mnoge rodne uloge koje su do tada karakterizirale (samo) muškarce.
Istovremeno, kod muškaraca se malo tog promijenilo u njihovoj rodnoj ulozi.
Iako se od muškaraca očekuje da sudjeluju u obiteljskim poslovima koji su nekad bili isključiva dužnost žene, iako neki muškarci obavljaju "ženske" poslove poput njegovatelja, odgajatelja i sl., "ženske" rodne uloge, kad ih preuzima muškarac nam baš i nisu sasvim "sjele".
Ples je na neki način oduvijek bio drugačiji. Kao umjetnost, i bliži kazalištu, slobodnije je gledao na rodne uloge te su i publika i oni koji se plesom bave dozvoljavali da se granice rodnih uloga malo razmute, olabave.
No, iako su mnoge plesove prvi plesali muškarci, poput baleta i trbušnog plesa, s vremenom, a posebno u našim krajevima, ples je nekako ipak postao dominantno ženska aktivnost.
Muškarce u plesu nekako toleriramo i razumijemo da su potrebni, ali nerijetko nas iznenadi njihova pojava.
Posebno ako svojim plesnim izričajem ne portretiraju snagu, odlučnost, borbenost, brzinu, okretnost.
Kad muškarac izražava nježnost, senzualnost, finoću, toplinu, mekoću i druge osobine "rezervirane" za žene, nerijetko osjećamo nelagodu, ili barem zbunjenost.
No, znanost danas zna da svi ljudi imaju mnoge osobine i potrebe i da nije ni prirodno, niti je više potrebno svrstavati ljude u binarne kategorije: muževnost i ženstvenost.
Danas koristimo pojam rodne fluidnosti da opišemo potrebu i pravo svake osobe da stvori vlastitu kombinaciju tradicionalno "muških" i "ženskih" osobina i oblika ponašanja, te da taj svoj jedinstveni "mix" mijenja i tijekom života i na dnevnoj osnovi, u skladu sa svojim osjećajima, a i potrebama.
U OPIP-u ne samo da smo tolerantni prema svačijem i svakojakom rodnom izričaju, već i podržavamo, potičemo svoje članove, korisnike, voditelje i publiku da istražuju svoj rodni identitet i da se izražavaju potpuno slobodno.
Pri tome je izuzetno važno da nitko nikada ne osjeti pritisak da ni sebi samome ni bilo kome mora objašnjavati zašto je u nekom trenutku napravio ili posegnuo za nekim izričajem niti da dokazuje svoju bilo kakvu orijentaciju: rodnu, spolnu, političku, vjersku, profesionalnu ...
Jer, ljepota ljudskog bića je baš u tome da smo različiti, jedinstveni i da se stalno mijenjamo.
I zato, ne trebate ni sebe, a još manje nas, pitati smijete li doći na trening zato jer ste muškarac, jer ste bili muškarac, jer ćete biti muškarac, jer ćete tek postati žena, jer niste ni jedno ni drugo ili jer ne znate što ste.
I ne, ne trebate pitati što smijete odjenuti.
I svakako nemojte brinuti da će netko nešto loše ovdje misliti o Vama ako želite isprobati ples, kretanje, pokret, izričaj, odjeću, obuću, nakit, šminku, glas, govor ili što drugo koji Vam do sada nisu bili prirodni ili u kojima nemate iskustva ili koje neka druga okolina ne bi prihvatila.
OPIP je mjesto gdje želimo da Vaša duša bude sasvim slobodna. I zaigrana!
Ako dođete na naš trening, nama je potpuno jasno tko ste vi: plesač-ica