Joseph H. Pilates razvio je koncept postepenog i terapijskog djelovanja na mišićnu masu 20-tih godina prošlog stoljeća. Svoju tehniku unaprijeđivao je promatrajući promjene na vlastitom tijelu, poput ostalih individualaca i osnivača poznatih metoda (Mosha Feldenkrais, Matthias Alexander, Mable Todd, Rudolf Laban) te radeći kao službeni fizioterapeut s balerinama, cirkuskim plesačima i vojnicima tokom Prvog svjetskog rata.
Smatra se da postoje dvije varijante pilates vježbi koje su namijenjene različitim potrebama vježbača: fitness pilates i rehabilitacijski pilates. Zajedničko za oba pravca pilates metode su načela, vježbe i oprema.
Načela
Pilates je razvio sustav vježbanja kompleksniji od većine zapadnjačkih populističkih sustava “za uljepšavanje tijela” tako što je od istočnih sustava prihvatio: disanje u skladu s pokretima tijela, mehaniku tijela, ravnotežu, koordinaciju, pravilno pozicioniranje tijela, svijest o prostoru, snagu i fleksibilnost.
S vizualnog i gimnastičkog aspekta pilates i yoga djeluju slično, obje discipline tretiraju vježbača individualno, a kompetitivnost pri vježbanju svedena je na minimum. No, pilates je udaljen od istočnih pristupa koji ljudsko tijelo ne tretiraju odvojeno od psihe, religije, filozofije.
Vježbe
Sve se vježbe izvode vrlo lagano, bez naglih pokreta ili pocupkivanja u mjestu, što ih ne čini lakšim od drugih popularnih oblika tjelovježbe, budući da se radi o izometričnim vježbama koje traže izdržljivost. Pomoću različitih pokreta istezanja razvija se velika fleksibilnost i koordinacija mišićne mase.
Mišićni volumen se ne pojačava, već postaje elastičan, vretenast i gibak te je vrlo popularan među plesačima. Ponekad je vrlo sličan butoh vježbama jer zahtijeva krajnje položaje. Kralježnica i zglobovi se vrlo dobro tretiraju pri vježbanju pilatesa.